Prije nego što sam posjetila Alhambru prošle godine u ovo vrijeme znala sam i čitala dosta toga o njoj. Od fikcije Fatiminu ruku. Priče o Alhambri Vašingtona Irvinga sam imala u kindle verziji i tada, ali nisam bila spremna za njih. Htjela sam prvo da doživim svoje priče, pa tek onda da čitam tuđe.
Ali prvo da krenem od onoga što manje-više svi znamo. Alhambra je dvorac i utvrđenje mavarskih vladara u Granadi koje je sazidano u XIII i XIV veku. Potiče od arapskog الْحَمْرَاء – Ah Hamra – što znači “ona koja je crvena“.
I ona stvarno jeste crvena, jer je okruženje (brda, pijesak, zemlja, temperatura) takvo da je sve crveno, vrelo i vatreno. Arhitektura je, sa druge strane, i jednostavna i kitnjasta. Usudila bih se da kažem da je arapska arhitektura ljepša od osmanske, a ja mnogo volim i osmansku. Veličanstveno nakićena, a bijela i mirna. Možete satima da posmatrate ornamente i da ih dodirujete. Naravno, ukoliko vam dozvole, jer nas što imamo širom otvorene oduševljene oči stalno opominju.
Da biste uopšte vidjeli Alhambru, karte morate kupiti mnogo ranije. Mjesecima unaprijed. Zapravo ovo važi za Nasridovu palatu, za vrtove uvijek možete naći kartu. Sad nakon što sam Alhambru vidjela znam da vrijedi vidjeti i samo vrtove, što je dobro za sve koji ne misle na vrijeme. Ja sam, dakle, kartu imala u junu za avgust i često sam je gledala samo da se jedna drugoj nasmijemo. U samu palatu možete ući samo tokom tog jednog sata koji ste izabrali, pa tako najćešće more ljudi cupka u mjestu i provjerava ko ima koji slot.
Prvi susret sa Granadom je bio uz Recuerdos de la Alhambra, Francisca Tárrege ispred katedrale. Ako je niste slušali – poslušajte. Toliko je tužna i nostalgična da tjera suze na oči, baš kao i sudbina jednog naroda u Španiji. Od tog utiska, preko najljepšeg Irvingovog izdanja Priča iz Alhambre, ja sam bila spremna za nju.
Ako raj stvarno postoji onda sigurno liči na Alhambru, sa vrtovima ruža, žbunovima toliko zelenim da vas bole oči, vodom koja žubori i limunovim stablima. I sve je toliko živo, kao da temperatura nije skoro 50 stepeni. Kažu da je i ekipa serije Igra prestola željela Alhambru za snimanje, ali kad im nije dozvoljeno onda su izabrali Alcazar u Sevilji. Nakon Alhambre, Alcazar je za mene bio blago razočarenje. U Alhambri sam provela više od šest sati i opet sam je nerado napustila. Vratiću se opet tamo, to je makar sigurno.
Ako ne vjerujete mom utisku, evo što kažu drugi o Alhambri i Granadi:
“I do not know what to call this land upon which I stand. If what is beneath my feet is paradise, then what is the Alhambra? Heaven?” – Lope Félix de Vega Carpio
“If you were to visit just one city in Spain, it should be Granada” – Ernest Hemingway
”The truth is, that I’m beginning to wonder if there is any greater pleasure in life than visiting Granada. …and it is going back and visiting it again”. – Alexander Dumas
Palata snova 