Nedavno sam ponovo vidjela svoju omiljenu skulpturu ili omiljeno u umjetnosti uopšte (uz Magritove Ljubavnike): Silovanje Proserpine Đana Lorenca Berninija. Skulptura je maltene prvo na šta naiđete i zauzima centralno mjesto u velelepnoj rimskoj galeriji Borhese. Emocije su pomiješane. Prvo je divljenje, generalno i u pojedinostima. Ne mislim samo na Berninijevo umijeće, ali je zaista malo ovakvih skulptura koje toliko precizno prenose emociju. Sve je … Nastavi čitati Proserpina, Pluton i podvodni svijet „Metamorfoza“

Posebna je čar čitati “Budenbrokove” nakon “Čarobnog brijega” i “Doktora Faustusa”, i to ne samo zbog poređenja književnih poduhvata i žanrova, već zbog osjećaja da se vraćamo na početak puta jednog genija. Thomas Mann je “Budenbrokove” napisao sa svega dvadeset pet godina, a upravo mu je taj roman donio Nobelovu nagradu. Čitati ga s tim saznanjem, osjećaj je gotovo pozorišni: kao da se zavjesa polako … Nastavi čitati Budenbrokovi – Propast jedne porodice u najljepšem književnom ruhu

Centralna figura Čovjeka bez osobina Roberta Muzila je Urlih, neprilagođen, začuđen nad svim i svačim, u stalnom procesu analiziranja i preispitivanja društva koje se „troši i osipa“ i gubi svoj vrijednosni okvir pred njegovim očima. Njegov glavni cilj je da ispita da li je moguć koncept nevezivanja, koncept posjedovanja više osobina od kojih ni jedna ne preovladava toliko da bi bila presudna za identitet, da … Nastavi čitati Čovjek bez osobina

Šah je igra strategije, strpljenja, promišljanja i umijeća. Kraljevska igra. 64 polja, 32 figure, 2 ljudi. Kad se na brodu od Njujorka do Buenos Airesa jedan preko puta drugog, sasvim nevoljno i posve slučajno, nađu svjetski prvak Jugosloven Čantović i austrijski doktor B koji dvadeset godina nije sjeo za šahovsku tablu, otkriće nam da je šah i igra inata, živaca, sjećanja i preživljavanja. Prvi velemajstor, … Nastavi čitati Taktike preživljavanja

Teško je napisati prikaz kakav ova knjiga zaslužuje, a još teže naći ugao koji će najbolje prenijeti njenu suštinu, jer unaprijed znate da je nemoguće čak i dotaknuti sve njene dimenzije i komponente, ali da pomenem tri: Ove tri komponente su ispričane kroz tri različita ugla: žrtve, ubice i slučajnog, naknadnog, aktera kome je dato da priču ispriča. Usudila bih se da kažem da mi … Nastavi čitati Čovjek koji je volio pse – Da li ste sebe (i sve) žrtvovali ni za šta?

Trebalo mi je neobično dugo, a posebno uzimajući u obzir sve komentare i prikaze koje sam o njoj pročitala, da ovu knjigu uzmem da čitam nakon što sam je kupila, ali i da je pročitam nakon što smo počele da se družimo. To, naravno, ne govori ništa o kvalitetu napisanog, a nije i da se rijetko dešava u životu jedne prosječne čitateljke, ali kod ove … Nastavi čitati Kad providenca spoji Nika Kejva i „Kopenhašku trilogiju“