“Uvijek imam sa sobom knjigu. Prilike su brojne da pročitam odlomak: dok čekam u redu, na aerodromima, kad moji prijatelji (redovno) kasne. Sada više koristim Kindle. Da, znam da ne može nadomjestiti miris i dodir knjige, ali ima svojih prednosti. Čini me sretnom to što uvijek imam biblioteku sa sobom. Lakši je za nošenje, prilagođen brzom životu”, kaže Jovana Marović, izvršna direktorica Politikon mreže.
Osnovnu školu pamtim po Ćopiću, Laliću, Džejn Ostin, Gričkoj vještici Marije Jurić Zagorke, te knjigama Aleksandra Dime: Napoleon, Grof Monte Kristo, Kraljica Margo. Zimski raspusti, glava i knjiga ispod jorgana.
Zahvaljujući bibliotekarki koja je završila englesku književnost i mudro vršila uticaj na mene, u kotorskoj gimnaziji sam zavoljela Tomasa Hardija. Od knjiga koje sam u tom periodu čitala izdvojila bih nezabilaznog Dostojevskog i Braću Karamazove, Derviša i Tvrđavu od Selimovića (kasnije sam zavoljela Tišine jer sam se pronašla u određenim djelovima), Narcis i Zlatousti Hermana Hesea, Šekspirovog Hamleta, te Ime ruže Umberta Eka.
Nakon gimnazije, duži period nisam nalazila vremena za bilo šta izvan onoga što su mi bile obaveze na fakultetu. Grozničava potreba za čitanjem vratila se u teškim životnim trenucima, kada su mi knjige pomagale da djelimično skrenem misli i potisnem probleme na koje nisam mogla da utičem.
Često pišem bilješke o knjigama koje sam pročitala. Moje su bilješke nepovezane. Ponekad i ne prate tok radnje. Više su trenuci i citati koji su me pokrenuli.
Kao i svi, imam omiljene pisce i djela. Izdvojila bih Majstora i Margaritu, Homo fabera, Hazarski rečnik, Sto godina samoće, Palatu snova Kadarea. Neki od pisaca su Tomas Man, Danilo Kiš, Miroslav Krleža, Alber Kami.
U 2017. godini pročitala sam nekoliko dobrih knjiga poput: Moje borbe Knausgora, Stonera Džona Vilijamsa, Kuće veselja Edit Varton, Sluškinjine priče Margaret Atvud. Ni histerije ”Gospodar prstenova-Hari Poter-Igra prijestola” nisu me zaobišle.
Kada bi trebalo da izaberem jednu knjigu prije svih koje sam pročitala odlučila bih se za Čarobni brijeg. Pored toga što je ovo remek-djelo u svakom smislu, ni njena slojevitost, ni radnja, niti ljubavna priča nisu za mene od presudnog značaja (iako, naravno, imaju uticaj), već osoba i način na koji mi je darovana poslednja od tri koje imam.
Tekst je objavljen 27. 12. 2017. godine na portalu Krug mladih.
Palata snova 