Severina je prelijepa žena koja svakodnevno gura prst u oko patrijarhalnoj sredini i radi to profi i sa stilom, jer ona nije samo lijepa, ona je i pametna i kao takva ogromna prijetnja za nesigurne muškarce. Šta joj se konkretno zamjera:

• da slobodno iznosi svoje mišljenje

• da je baš briga za tuđe mišljenje

• da se bori protiv nazadnog sistema

• da osnažuje žene

• da podržava slobodu i revoluciju

• da je prosto žena lavica.

Jučerašnji „Severina-Vučić“ slučaj je samo jedan u nizu pokušaja da se udari silom na ženu. U drami „Banović Strahinja“ Borislav Mihajlović Mihiz kaže: „udariš li silom na ženu, ako je od leda, istopiće se, ako je od gvožđa, salomiće se, ako je od vatre, pregoreće. A ona je, čini mi se, i od leda, i od gvožđa, i od vatre“. Osim što ovaj citat pokazuje kako se nekad gledalo na ženu koja odrastala kao sestra devet Jugovića i kojoj se „sudilo“ što se drznula na bunt, dosta precizno opisuje od čega je žena satkana.

A ako bi u ovom trenutku Srbija sudila Severini, u optužnici bi pisalo:

• podržala proteste protiv kopanja litijuma u Srbiji

• uskliknula “ne dajte Crnu Goru”

• rekla da je bio genocid u Srebrenici.

Da li vrijeđala? Nije. Da li je iznijela neistine? Nije. Kriva je, dakle, po sve tri tačke optužnice. I kako je osuđena reagovala:

• osmijehom
• nepristajanjem na to da postoji sila iznad njenih principa

• stihovima i Balaševićem.

Tačno prije godinu dana i ja sam prošla kroz sličnu i još neprijatniju situaciju budući da sam deportovana sa beogradskog aerodroma kao kriminalka. Sjećam se da je i meni sve to bilo prilično smiješno iz više razloga, ali je najvažniji: Hogar strašni se plaši žene koja u tom trenutku nema iza sebe ni organizaciju, ni instituciju, ni političku partiju i „samo“ je građanka. I zaista bi se i moglo reći da cilj ovakvog postupanja nije uklanjanje „prijetnji po bezbjednost građanki i građana Srbije“ kao što mi piše u rješenju o odbijanju ulaska, već se radi o demonstraciji sile i poruci da niste dobrodošli ako mislite drugačije.

Tada sam reagovala slično kao Severina: nepristajanjem na to da mi slobodu kretanja određuje samovolja jednog čovjeka i zato sam odbila velikodušnu ponudu da mi se ubuduće dozvoli da „rovarim“ po Srbiji. Predsjednik Srbije je tada obećao da će svima biti dozvoljeno isto i da su spiskovi prošlost. Ne samo da nije održao riječ, nego su se u međuvremenu pojavile nove zabrane i novi spiskovi, nešto poput Ministarstva snova iz Kadareove „Palate snova“ gdje se čak i snovi kontrolišu.

Ipak, tokom cjelokupne  prošlogodišnje ujdurme ostala mi je u glavi rečenica „Srbija nije Vučić“ i to sam najbolje mogla da osjetim po ponašanju stjuardese u avionu Air Serbia koja je toliko željela da mi udovolji da me je gotovo rasplakala. U to ime, živjela „nevučićevska Srbija“ i „doći će dani slobode“!